Na početku moram prvo priznati kako sam pišući ovaj blog saznala za dosta novih stvari vezanih uz aktivnosti mladih na području vjere i religije iako sam dosada mislila da sam više-manje dosta informirana i pokrivena što se ove teme tiče. No, tko radi taj i griješi pa sam tako i ja pogriješila u svom uvjerenju jer za mise u SKAC-u svakog petka navečer dosada nisam znala.
Pošto u obzir stavljam mogućnost da dosta ljudi ne čita religiozno 😛 svaki moj post, vjerujem da postoje oni kojima naslov ovog posta nije previše jasan pa bih ga htjela razjasniti odmah na početku. Dakle, oni koji su pročitali sve moje postove znaju da je SKAC zapravo skraćenica naziva Studentski katolički centar čija je uloga pridonijeti uključivanju mladih vjernika u društveni život te stvoriti prostor za kršćansko djelovanje kroz razne aktivnosti o kojima više možete pročitati na web stranici projekata SKAC-a. Jedna od takvih aktivnosti svakako jesu već spomenute mise svakog petka u pola devet navečer. Pošto sam ovaj petak prvi puta posjetila ovakav događaj, inače sam u to vrijeme debelo zauzeta spremanjem za izlazak, moram priznati da sam se nemalo iznenadila kada sam vidjela da je, uz mene, na blagoslov došlo oko 300 drugih mladih vjernika. Svakako pozamašan broj kad se pogleda o kojem se terminu radi. 
Kakav ti je plan za ovu godinu?
Ubrzo nakon početka mise shvatila sam zašto postoji toliki interes za njih. Naime, ne radi se o klasičnom euharistijskom slavlju nego o blagoslovu mladih koje karakteriziraju vlastite molitve okupljenih vjernika te čin međusobnog blagoslova kojeg inače obavlja svećenik.
Nakon pomalo bombastične propovijedi koju je održao svećenik poznat kao pater Ike, a koji nam je na razmišljanje stavio dosta teško pitanje vezano uz planove i želje za godinu koja je pred nama, svi okupljeni su na, u međuvremenu, dobivene papiriće mogli napisati vlastitu molitvu koja bi se kasnije naglas pročitala.
Tako su se mogle čuti tipične stvari poput želja za mirom i dobrotom popraćenom i dobrim djelima, ali i stvari poput “Bože, daj da volim svog dečka” ili “Gospodine, pazi da Miroslav ne hoda dugo oko vruće kaše, mogao bi se opeći”. Sve u svemu, to je jako dobra prilika za smijeh. Nakon pročitanih molitvi, uslijedio je međusobni blagoslov. Prizor, odnosno čin u kojem mladi blagoslivljaju onog do sebe i kratko se pomole za ostvarenje njihovih želja u ovoj godini. Prema riječima patera Ikea na taj se način svi ostvaruju kao djeca Božja jer su dostojni blagoslivljati i biti blagoslivljani od drugih.
Djevojka daje blagoslov dečku do sebe
Nakon dva sata i posljednjih motivacijskih poruka o kvaliteti i ozbiljnosti zadataka koje smo pred sebe stavili u ovoj godini te vječnom pitanju želimo li i trebamo li i Njega uključiti u planove, blagoslov je završio, a neformalno se druženje nastavilo u ostalim prostorijama SKAC-a sa zaključkom kako je vjera bez molitve kao motor bez goriva, a pošto je ono potrebno, poželjno je da bude i jedinstveno poput ovoga koje osigurava SKAC.
Crtice duhovnog života 